Psihodermatologija je dio dermatologije koji se bavi proučavanjem utjecaja psiholoških čimbenika na početak, tijek i liječenje kožnih bolesti. Ujedinjuje više medicinskih djelatnosti: dermatologiju, psihijatriju i kliničku psihologiju. Neke kožne bolesti zbog svog kroničnog tijeka, vidljivosti i subjektivnih tegoba, kao što je svrbež, predisponirajući su čimbenik za razvoj sekundarnih psihičkih smetnji kao što su anksioznost i depresija. Mnoge kožne bolesti su inducirane stresom, što bi značilo da stres utječe na pojavu i pogoršanje istih. Najčešće kožne bolesti povezane sa stresom, kod kojih se isključe ostali uzroci, su alopecija (opadanje kose), urtikarija (koprivnjača) i pruritus (svrbež). Stres utječe i na pogoršanje kožnih bolesti poput rosacee, akni, psorijaze te seboroičnog i atopijskog dermatitisa.

Dermatolozi se najčešće susreću s kožnim promjenama u djece i odraslih kao što su akne, svrbež, razni oblici dermatitisa kroničnog tijeka poput atopijskog i seboroičnog dermatitisa te psorijaze. Takve kožne bolesti je potrebno tretirati lokalno i sustavno. U liječenju takvih pacijenata potreban je ponekad zajednički pristup dermatologa, psihologa i psihijatra sa svrhom pružanja odgovarajuće terapije. Treba spomenuti i redovite preglede madeža te ostalih promjena na koži (seboroičnih keratoza, angioma, fibroma) za koje nam je posebno korisna dermatoskopija, odnosno pregled kože uz pomoć dermatoskopa, te njihovo odstranjenje uz minimalno invazivne procedure poput krioterapije (terapija tekućim dušikom) i radiofrekvencijskog postupka uklanjanja kožnih promjena (fibroma i keratoza). Kožne bolesti u svakom slučaju utječu na kvalitetu života pacijenta. Mnogi pacijenti s kožnim bolestima, osobito ako su lokalizirane na vidljivim dijelovima tijela, poput lica i ruku osjećaju se stigmatizirano. U takvih pacijenata može se stvoriti osjećaj srama i sama osoba negativno procjenjuje ljepotu svojeg lica i/ili cijelog tijela. To u konačnici može potaknuti negativnu sliku o vlastitom tijelu i svakako utječe na strategije liječenja dermatoloških pacijenata, pri čemu je najvažniji interdisciplinarni pristup, dermatologa, psihijatara i psihologa.

Što je?
Grupna analiza je oblik terapije koji se provodi u grupi od 5-12 osoba.
Setting grupe podrazumijeva da se članovi grupe nalaze uvijek u isto vrijeme i uvijek na istome mjestu sjede u krug na stolicama , te se uz prisustvo voditelja terapeuta, vodi razgovor u trajanju od sat i pol, jednom ili dva puta tjedno ovisno kako se članovi dogovore.
Iznimno je važno biti točan, redovit i obvezujuće poštovati „okvir „ grupe, što podrazumijeva da ono „rečeno u grupi u grupi i ostaje“. Poštuje se princip ravnopravnosti, zajedništva, diskrecije, uvažavanja drugih. Tijekom razgovor naglasak je na iznošenju svojih razmišljanja, doživljavanja, ali bez pritiska da se iznose pojedinosti ili intimni detalji koji bi bili neugodni za pojedinog člana ili grupu. Poštuje se sposobnost svakog člana da iznese svoje „unutrašnje doživljaje, emocije“ onoliko koliko može, koliko je spreman. Poštuje se i šutnja člana grupe ako to spada u karakteristiku osobe, tip temperamenta i ako ne predstavlja psihološki problem.

Trajanje
Grupna analiza je dugotrajni terapijski proces koji ovisno o klijentu različito traje. Na početku procesa grupne analize potrebno je „ dati sebi vremena „ da klijent sam vidi da li mu ovaj oblik terapije odgovara ili ne. Pred ulazak u grupu klijent obavlja jedan individualni intervju sa terapeutom - voditeljem, psihološko testiranje, radi se paleta psiholoških testova, sa psihologom te se dogovara datum početka grupe i vrijeme termina.
Izlazak iz Grupe, klijent najavljuje najmanje 6 mjeseci ranije, i taj period pred izlazak služi za proradu „izlaska člana“ za ostale članove i za njega samog, takozvani period prorade separacije. Voditelj procjenjuje spremnost, zrelost izlaska i odvajanja člana te daje svoju preporuku za izlazak ili ostanak u grupi, što nije obvezujuće za člana.

Ciljevi
Tijekom terapije klijent stječe uvid u svoje načine i modele ponašanja, reagiranja, doživljavanja sebe u grupi, spoznaje svoje emocije i postupke spram ostalih članova grupe, uočavajući sličnosti i različitosti ostalih uči o sebi, stječe iskustvo i poboljšava svoje odnose spram drugih. Uči se samokontroli, samopoštovanju, samovrednovanju. Spoznaje svoje emocionalne kapacitete, svoje sposobnosti suočavanja sa problemima, razinu podnošenja stresa,. ….što sve primjenjivo na sebi prevenira psihološke poteškoće, eventualni psihički poremećaj ili bolest, poboljšava stanje mentalnog zdravlja te time i kvalitetu života.
Želimo Vam uspjeh!